beats by dre cheap

Susret

Ulicama moga grada pružim korak. Skinem katanac sa lanca što je čuvao misli u jednom uglu. U mraku ulice poznato lice ide prema meni. Od svih ljudi kojima sam se večeras nadao na tebe sam zaboravio. Da li samo da prođem, ili da ti pružim ruku? Hoću li moći podnijeti dodir tvoje ruke a da te ne zagrlim? Čini mi se da ću morati da one lance od misli upotrijebim za nešto drugo. Ponekad su glupe riječi jedino što imamo. Ponekad mi se čini da više ništa osim toga i nemam riječi. Sve one pametne misli koje sam čuvao za tebe sada više nisu tu. Kad malo bolje razmislim i te riječi sam zaboravio, zaboravio sam tebe. Ti više ne postojiš, a najbolja si osoba koju mi je život mogao dati. Ipak, mijenjaju se stvari, treba to prihvatiti. U rečenicama se gube riječi koje su nekada bile zanimljive. Šutnja se topi pod težinom sumnje, valjda je to sumnja u tebe - tvoju stvarnost ili tvoju imaginarnost, zapravo možda čak i nešto treće. Ti, poput superiornog bića naspram mene, u mojim očima ti svojom veličinom, i svime onim što je nekako duboko ostalo urezano u mojim sjećanjima. Bilo je lijepo dok je trajalo, bilo je jako lijepo. Lijepo je i sada, uspomene su lijepe, samo po nekad ih je pametnije ostaviti po strani. Pametnije je zaboraviti pitanja i prepustiti se noćima bez sna - možda one iznjedre nešto novo u jutra okupana kišom. Trebao sam ti reći koliko mi je drago što te vidim, ali jednostavno rekao sam nekoliko gluposti, valjda je to dovoljno.

Ulica sjećanja!
http://ulicasjecanja.blogger.ba
23/12/2012 21:05