Ulica sjećanja!

We'll walk this road together, through the storm!

24.12.2017.

Ulica

Ulice moga djetinjstva, one u kojima sam proveo najeljpše godine, danas su tako uske. Jedva prođem sa svojim kolima kroz taj sokak, i ne mogu da se sjetim našeg stana na desetom spratu u kojem smo živjeli sretno. Nije to bilo tako davno, a kao da je bilo u prošlom životu, eto tako to izgleda. Stvari se mijenjaju, iz dana u dan, neki novi klinci igraju se u pijesku ispred zgrade i niko i ne zna više da sam se i ja igrao tu nekad. Odakle dolazi ta potreba za sjećanjima, ta potreba da čovjek pamti te trenutke!? Da li je svijet gledan kroz dječije oči puno svjetliji, nekako kao da više sunca obasjava te oči, ili se meni čini? Šta to odredi gdje ćemo biti sutra, i ko ćemo postati? Nekako, te sudbina protjera iz najtoplijih čoškova života i otjera na neke suprotne na koje nikad ne bi kročio. I eto, u toj staroj ulici, stara ljubav, simpatije i neki osjećaj čežnje što prolama se u krug. Tamo gdje je nekad bila prodavnica sada stoje pregrade koje štite stakla, onaj miris kruha u jutro, sigurno, nije isti. Ljudi koji tu žive ostarili, prepoznajem ih, nekako kao kroz maglu. Sada izblijedjeli od godina hodaju uokolo, sjede u kafićima, eto to je njihov život, kako sam ih ostavio, tako sam ih i zatekao.

23.12.2017.

Stranci

Još jedna sumorna večer. Sitne kapi kiše kvase ulice grada. Nema gužve. Večeras će čaršija ostati mirna. Provlačim se kroz uličice dok niz oluke svira kiša. Gledam, moje mjesto je prazno. Popit ću kafu na miru i ponovo se izgubiti u spletu ulica koje vode dugo u noć. I baš tad na vratima, pogled mi zarobi jedno nepoznato lice. Švrlja pogledom birajući gdje će sjesti. Eh, pa sjede naspram mene. Uvojci crne kose presijavaju se na prigušenom svjetlu, a oči švrljaju po stolovima. Nije odavdje, konobaru se obraća sa lošim engleskim jezikom. Sporazumjeli su se i u bašti ostajemo sami. Nemoj gledati, govorim sebi, ali oči bježe i baš kad dotaknu baršunasto lice ukorim ih i povučem do šoljice sa kafom. Suzdržavam se, ali ne ide. Osjetim da me gleda. Krajičkom oka provjeravam. Siguran sam. Okrenem se. I dalje osjetim taj pogled. Pokušam da ga ulovim, ali povlači se. Ti pokreti, ti prekrasni uvojci, oči, lice, te ruke. Eh, kako da to ne vidim. Kako da očima uskratim to zadovoljstvo. Ne mogu. I baš tad pogledi nam se sretnu i kao da su se odbili polete na sve strane. Gledamo se, gledamo, i baš kad sam krenuo da priđem probude se misli i zaustave svaki moj pokret. Eh, kad bi čovjek mogao da živi bez analize. Vratim se onoj kafi i u njoj utopim svu maštu što se rodila. Ne mogu da ne gledam. Ne mogu da se izborim. Želja jača, ne prolazi. Ipak, mi smo samo stranci, prolaznici, ništa više.

Ulica sjećanja!
<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Ko sam to ja
Mnogo je ako kažem da sam mrvica soli u ogromnom okeanu. Mnogo je ako kažem da sam najsitnija čestica u zraku. Ipak, ja sam mnogo da bi bio tako malen ispod zvjezdanog neba.
Ja sam i ljubav i mržnja u jednom. Tuga i sreća. Svaka sam zapisana riječ na bijelim papirima koja je palila i hladila srce. Na papirima koji su pepeo i prah, ili su pak samo ostatak nečega što je nekad bilo knjiga. Ja sam i zaborav i sjećanje, razočarenje i ponos. Zbog svega toga što sam ja, nikad mi nije preostalo snage da budem ono što uistinu jesam - osoba kojoj su, kao i svakome drugome na ovome svijetu, potrebni drugi da bi bio sretan. Ipak, drugi su bili tako teški...
Ja sam najveći sanjar i zaljubljenik u nebeski svod, sklad i savršenstvo prirode, rođenja i smrti. Ja sam duh, utjelovljenje moći u bespomoćnom biću. Ja sam razočaran u ljude i čovječanstvo - ali uvijek se nadam da sam pogriješio. Ja sam krivac za sve to što sam, jer želim to da budem i uporan sam. Ja sam neko ko traži prijatelja u pogrešno vrijeme. Ja sam neko ko želi biti prijatelj u pogrešno vrijeme.
Želim da sjednem u školu - nauči me svemu dobrome na ovom svijetu. Poduči me ljubavi i voljet ću te, poduči me prijateljstvu i bit ću ti prijatelj dok se duša ne rastane od tijela. Poduči me kako da ti liječim rane i bit ćeš izliječen. Ali, prvo me pusti da ti priđem. Zagrli me i učestuj u mojoj sreći. Vjeruj mojim riječima, kao što vjeruješ svojim. Uparvo to sam ja. Sve, a ništa. Ti izaberi koji dio želiš upoznati.

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
69510

Powered by Blogger.ba