Ulica sjećanja!

We'll walk this road together, through the storm!

21.12.2012.

Perfekcija

Perfekcionista ili nešto sasvim drugačije od onoga što označava taj termin, ne znam ni sam šta sam. Pod kontrolom, u vlastitim rukama, pokušavam da zadržim sve što mogu, ali ormar ne mogu, ili zapravo ne znam da zadržim urednim. Šta me je naučilo da budem perfekcionista? Šta me je razbolilo tom bolešću kojoj po nekada teže svi? Ne razumijem, zapravo bolje reći ne znam. Malo razmišljam o tome, to je u neku ruku i teret, nešto teško spušteno - ili možda stavljeno od samoga sebe - na krhka i fleksibilna rebra. Neki teret kojeg se ne možeš tako lahko riješiti.
U potrazi sam za razlozima, u vlastitom preispitivanju. Pokušavam sam sebe da dokučim. Neka rješenja pomole se na nekoj uzvisini jednostavnog razmišljanja. Unutar privatnosti,privatnost od samoga sebe. Kako čovjek sam sebe da upozna kada svoje misli tako često obogati vastitim tabu temama. Imali smisla onda tražiti odgovore kad sebi sam ne znaš da odgovoriš. Ne znam, ali pokušavam da saznam. Ima nešto u svakom novom koraku. Valjda čovjek zrije, poput šljive. Ipak zbog onoga ko sam po nekad se više vidim kao neki golemi kaktus sa bodljama. Tu negdje se uklapaju priče o sopstvenom prostoru. O one dvije stope koje se mogu ubrojiti u perfektnost odnosa između tebe i mene. To ti je razdaljina usmjerena prema meni, prostor u koji samo rijetki mogu da zagaze. Prostor koji čuvam poput neke utvrde. Pada mi na pamet da se u utvrdama kriju samo princeze. Ne znam jesam li princeza, ili samo obični klinac koji se igra lego kockicama. Znam, nisam princeza, one me nikad nisu ni privlačile, a kamo li da to pokušavam biti. Možda sam samo ovo drugo, klinac sa mnoštvom lego kockica.
Perfekcijom do savršenstva, pomoću sredstava koje opravdavaju ciljevi prikovani visoko u oblacima. Još malo glupih tema u ustima jednog psihopate, perfektno posloženih. Opet neke stvari su neobjašnjive. Ne može perfekcija da riješi sve što čovjeka boli. Tražim prave pjesme da opustim malo osmijeh koji se uklapa u tako idealnu sliku života. Ali ja imam idealan život. Ne težim takvom vidu perfekcije. Težim biti tebi perfektan prijatelj, težim da uživam u zagrljaju. Težim da ono što napravim, ili načinim svojim rukama bude perfektno i kako je zamišljeno. Jesam li onda ja perfekcionista? Jesam li, ili sam samo klinac koji uživa u igri? To je nerazlučivo. Ne znam biti ni perfektan psihopata - ako već jesam.
Vrteći se u krug oko nečega od čega pokušavam da olakšam misli perfektno pravim od miša međeda. Tako savršeno kao da to radim namjerno i u cjelosti pribrano, a zapravo to je djelo vlastite podsvijesti, samo to i ništa više. Sasvim dovoljno, sasvim dovoljno, sasvim perfektno. Ne znam odakle da počnem, ne znam gdje da nađem kraj savršenstvu. Možda nema ni početka, a ni kraja. Osjetim kako se gubim u temi koju sam sebi nabio na nos ne bi li možda rasprava otklonila neke sumnje i pitanja, ali čini mi se da izvlači samo nova umjesto konačnih odgovora. Ne mogu da se smirim, a da ostanem svjestan činjenice da nakon brda riječi nisam napravio ništa, ili u najmanju ruku pružio sebi odgovore na pitanja. Onda u trenutku shvatim da previše razmišljam i pustim zdravom razumu da preuzme kormilo nad burnim morem.

Ulica sjećanja!
<< 12/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

Ko sam to ja
Mnogo je ako kažem da sam mrvica soli u ogromnom okeanu. Mnogo je ako kažem da sam najsitnija čestica u zraku. Ipak, ja sam mnogo da bi bio tako malen ispod zvjezdanog neba.
Ja sam i ljubav i mržnja u jednom. Tuga i sreća. Svaka sam zapisana riječ na bijelim papirima koja je palila i hladila srce. Na papirima koji su pepeo i prah, ili su pak samo ostatak nečega što je nekad bilo knjiga. Ja sam i zaborav i sjećanje, razočarenje i ponos. Zbog svega toga što sam ja, nikad mi nije preostalo snage da budem ono što uistinu jesam - osoba kojoj su, kao i svakome drugome na ovome svijetu, potrebni drugi da bi bio sretan. Ipak, drugi su bili tako teški...
Ja sam najveći sanjar i zaljubljenik u nebeski svod, sklad i savršenstvo prirode, rođenja i smrti. Ja sam duh, utjelovljenje moći u bespomoćnom biću. Ja sam razočaran u ljude i čovječanstvo - ali uvijek se nadam da sam pogriješio. Ja sam krivac za sve to što sam, jer želim to da budem i uporan sam. Ja sam neko ko traži prijatelja u pogrešno vrijeme. Ja sam neko ko želi biti prijatelj u pogrešno vrijeme.
Želim da sjednem u školu - nauči me svemu dobrome na ovom svijetu. Poduči me ljubavi i voljet ću te, poduči me prijateljstvu i bit ću ti prijatelj dok se duša ne rastane od tijela. Poduči me kako da ti liječim rane i bit ćeš izliječen. Ali, prvo me pusti da ti priđem. Zagrli me i učestuj u mojoj sreći. Vjeruj mojim riječima, kao što vjeruješ svojim. Uparvo to sam ja. Sve, a ništa. Ti izaberi koji dio želiš upoznati.

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
69510

Powered by Blogger.ba